Autor: futurazavodv2
Zbirka Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije sastoji se od 86 djela. Djela iz zbirke nastala su u dva vremenski odvojena okupljanja umjetnika bivše Jugoslavije. Prvo okupljanje organizirano je u Beogradu krajem decembra 1946. i početkom januara 1947. godine. Pozvani umjetnici koji su učestvovali u portretiranju Tita su: Ismet Mujezinović, Paja Jovanović, Pjer Križanić, Vladimir Becić, Marino Tartalja, Božidar Jakac, Gabrijel Stupica i Zlatko Prica. Na drugom okupljanju, organiziranom u Bugojnu između 02. i 04. aprila 1977. godine, učestvovali su bosanskohercegovački umjetnici: Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mario Mikulić, Meha Sefić, Ljubo Lah, Mevludin Ekmečić, Mustafa Voljevica – Ico, Mersad Berber, Alija Kučukalić, Luka Ilić, Ibrahim Bilajac, Milivoje Unković, Salim Obralić i Ljupko Antunović. Umjetnici stvaraju u različitim likovnim tehnikama, od kojih su najzastupljenije olovka, kreda, ugljen, tuš, bakropis, pastel, ulje, gips i bronza.
Objekt Konak Suljagića u Donjoj Špionici sa pratećim objektima predstavlja rijedak, vrijedan i iznimno dobro očuvan primjer seoskoga gazdinstva. Sam konak pripada tipu tzv. katne kuće sa prepustom (seoska čardaklija), koja je do danas očuvala visok stupanj autentičnosti i integralnosti. Simetrične je dispozicije, sa masivnim prizemnim dijelom i katnim dijelom prepuštenim na tri strane.
Na temelju analize stilskih odlika i komparativne analize sa sličnim objektima u Bosni i Hercegovini, moguće je njegovo datiranje u 19. stoljeće. Prateći objekti (pušnica – sušara za šljive, magaza, hambar, koš za kukuruz i štala) su izgrađeni u periodu od 30-ih do 60-ih godina 20. stoljeća.
Nekropola stećaka Jasik nalazi se u naselju Gračanica u Živinicama. Na lokalitetu u blizini seoske džamije, na njivi Jasik, nalaze se 32 stećka i to: 24 sljemenjaka sa postoljem, jedna ploča, tri sanduka, tri stupa i jedan neutvrđeni oblik. Ukrašeno je pet stećaka motivima: dvostruke spirale, polumjeseca i rozete, pravougaonika i krsta. Krst sa kružnim dodacima predstavlja egipatski hijeroglif koji je imao značenje „života”. Svi stećci sa ove nekropole rađeni su od veoma kvalitetnog kamena krečnjaka. Postavljeni su u pravcu zapad – istok u nizove. ODLUKA KOMISIJE ZA OČUVANJE NACIONALNIH SPOMENIKA
Početkom ove 2013. godine Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona u Tuzli je izdao Zbornik radova pod nazivom „Tuzla. Grad na zrnu soli”. U ovom Zborniku je prezentovano čak četrdeset radova saopćenih na Međunarodnom znanstvenom lingvističkom skupu održanom u Tuzli još 2007. godine.
Krajem proljeća je izašla i druga knjiga edicije Monumenta Srebrenica koju izdaje Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. Knjiga se kao i prva naziva Srebrenica kroz minula stoljeća a urađena je kao zbornik radova. Knjiga dva je u metodološkom smislu samo nastavak knjige jedan u kojoj su data određena istraživanja autora, zatim razni dokumenti i svjedočanstva.
U našem stručnom časopisu pod nazivom Baština sjeveroistočne Bosne broj 3, gdje donosimo istraživanja i radove iz oblasti baštine, kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa sjeveroistočne Bosne i Tuzlaskog kantona, pozitivne reakcije naših čitalaca su izazvale neke zanimljivosti.
U naselju Mramor, koje se nalazi petnaestak kilometara sjeverozapadno od Tuzle, starinom se nalazi jedan osamljeni stećak, monumentalnih dimenzija. Naselje Mramor, odnosno Milešići, kako se naziva jedan njegov dio, u srednjem vijeku pripada župi Dolnje Soli u oblasti Soli, srednjovjekovne države Bosne. Vremenom je za cijelo naselje (danas prilično veliko) preovladalo ime Mramor. Inače je poznato, da narod srednjovjekovne stećke najčešće naziva „Mramor” a nekropole (groblja) sa njima „Mramorje”.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pokrenula je postupak za proglašenje Atik džamije sa mezaristanom u Ćivama, općina Kalesija, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Poslije nekoliko tuzlanskih familija u čijem historijskom razvoju i rodoslovlju (genealogiji) su izašle posebne knjige, ovih dana je izašla knjiga o Arnautovićima iz Tuzle. Podsjećamo, o staroj i možda najpoznatijoj familiji Tuzlići imamo podatke u više radova a tuzlanske familije: Čokići, Azapagići i Zaimovići imaju posebne knjige o tim familijama. Također, u knjizi Stare tuzlanske porodice autora Muhidina Pašića obrađen je veći broj familija.