Istraži: Srebrenik

Objekt Konak Suljagića u Donjoj Špionici sa pratećim objektima predstavlja rijedak, vrijedan i iznimno dobro očuvan primjer seoskoga gazdinstva. Sam konak pripada tipu tzv. katne kuće sa prepustom (seoska čardaklija), koja je do danas očuvala visok stupanj autentičnosti i integralnosti. Simetrične je dispozicije, sa masivnim prizemnim dijelom i katnim dijelom prepuštenim na tri strane.

Na temelju analize stilskih odlika i komparativne analize sa sličnim objektima u Bosni i Hercegovini, moguće je njegovo datiranje u 19. stoljeće. Prateći objekti (pušnica – sušara za šljive, magaza, hambar, koš za kukuruz i štala) su izgrađeni u periodu od 30-ih do 60-ih godina 20. stoljeća.

Džamija u Ćojluku pripada tipu jednoprostornih džamija, pravougaone tlocrtne osnove sa četverovodnim krovom i drvenom munarom. Džamija je ubilježena u prvom austrougarskom gruntovnom popisu, 1887. godine, kao vlasništvo Vakufa Ćojlučke džamije pod rednim brojem 697. Na džamiji nema originalnog tariha, a na jugoistočnoj fasadi se nalazi kamena ploča u kojoj su uklesane godine: 1666. -izgradnje i 1971. -opravke. Godine 1971, vanjski plašt, tijelo munare je u potpunosti obložen pocinčanim limom. 

U haremu džamije nalazi 20 nišana od kojih je na jednom sačuvana oznaka 1209. hidžretske godine (odnosno 1794/ 95.godine). Džamija predstavlja molitveno mjesto i za mnoga okolna naselja.

Dispozicija obrambenih objekata na Starom gradu Srebreniku uvjetovana je prirodom terena. Grad je podignut na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 50 do 70 m. Gornji plato stijene je neravan i rascijepljen. Visinska razlika između najniže točke na kojoj se nalazi  kula III i najviše točke na palati je oko 13 m. Stoga je cijeli grad stiješnjen na površini od oko 60 m (sjever-jug) x 30 m (istok-zapad).

Jugoistočno od kapi-kule, ispred prokopa, udaljena oko 17 m od ulaza u grad, nalazi se ruševina detaširane kvadratne kule (dužina stranica 7 m). 

Kula I – u grad se ulazi kroz kapi-kulu  na jugoistočnoj padini. Ispred te padine je veliki umjetni prokop,  tako da je pristup na grad jedino moguć preko mosta. Dimenzije ove kule su 6,5×5,6 m. Kula ima 2 kata koje rastavlja zidani lučni svod. S vanjske (istočne) strane su velika lučno zasvođena vrata, vani uža, unutra šira.

Na dovratniku se vide rupe za baglame. Pod kule je popločan kamenom. Krova nema. Gledajući od grada prema kuli, s desne strane se vide ostaci strmih i uskih kamenih stuba koje su vodile na prvi kat. Na istočnoj (vanjskoj) fasadi kule, dovratnici i luk glavnog ulaza u grad su od kamenih tesanih greda. Na dnu sjevernog kraka luka isklesan je polumjesec. Iznad luka, na prvom katu su maleni, nisko položeni prozori, a iznad njih tri uske puškarnice.

Prema konceptu prostorne organizacije, džamija pripada tipu džamija sa otvorenim trijemom, četvorovodnim krovom i drvenim minaretom. Ulazni trijem i centralni molitveni prostor povezani su strmim četverovodnim krovom u jednu cjelinu. Vanjske dimenzije objekta iznose približno 10,60 x 8,80 m.

Trijem sa sofama izgrađen je sa sjeverozapadne strane objekta. Njegova širina iznosi 2,80 m. Srednji prolaz između sofa ima širinu oko 2 m. Pošto je teren u blagom padu, sofe su u sjevernom kutu džamije podignute za 20 cm, a u zapadnom kutu 50 cm. Kod ove džamije trijem sa sofama nema visinu dvije etaže. Slično kao kod Handanije džamije u Pruscu, dio iznad sofa (na visini kata) je ozidan i na taj način je dobijena još jedna prostorija.

Velika je vjerojatnoća da je ovaj dio objekta nastao nešto kasnije, uzevši u obzir debljinu sjeverozapadnog zida centralnog molitvenog prostora i prozorske otvore koji su in situ(9). Konstrukcija zidova ovog dijela objekta (skeletni sustav) oslanja se na poprečno položenu drvenu gredu koju nosi osam drvenih stupova.

Sam izgled stupova (kružni presjek stupa, postepeno sužavanje od sredine prema vrhu i prema dnu; kvadratični presjek kapitela) kao i oblik i različite dimenzije jastuka (upotreba dvostruke volute) ukazuje na inventivnost graditelja. Svaki stup ima različite dimenzije, a umjesto na bazu, oslanja se na drvenu podnu gredu. Ograda i pod sofa su izrađeni od drveta.

Centralni element ulazne fasade predstavlja portal džamije. Njegova širina iznosi 1,60 m, a visina oko 2,20 m. Završen je formom polukružnog luka. Dovratnici su izvedeni od kamena i na njima se ne uočava nikakva dekoracija, izuzev jedne plitke linije koja prati formu portala.

Dovratnici su završeni kamenim kapitelom na koji je oslonjena konstrukcija luka. U džamiju se ulazi kroz drvena dvokrilna vrata sa geometrijskim ukrasima izvedenim kombinacijom drvenih letvica i vertikalno postavljenom tordiranom drvenom vrpcom (postavljenom između dva krila).

Brdo Grabovik, zajedno sa površinom koju obuhvata lokalitet Zaketuše, na sjevernoj padini brda, nalazi se na sjevernom rubu područja pogodnog za naseljavanje, koje se, na ovom predjelu planine Majevice, pruža ka jugu i zapadu. Predio oko Grabovika je izukrštan planinskim putevima. Današnja veća komunikacija prolazi zapadnom stranom njegovog podnožja. Uz jugoistočnu stranu podnožja brda teče Javornički potok, a sa sjeverozapada teče Likički potok. Takav položaj brda, blizina vode i komunikacijske povoljnosti kraja pogodovale su stvaranju gradinskog naselja na vrhu Grabovika i okolnim površinama u podnožju (Zaketuše, Ostrožac).

Brdo Grabovik  visoko je oko 200 m. U podnožju, na visini od oko 490-500 m nadmorske visine, primjećuju se na pojedinim dijelovima južne, zapadne i sjeverne padine stijene koje su na određenim tačkama visoke i do 50-60 m. Istočna strana brda se strmo spušta ka podnožju, dok je sa ostale tri strane prilaz vrhu brda blaži. Najlakši prilaz gornjem platou je sa sjevera. Na vrhu Grabovika (kota na nadmorskoj visini od 685,9 m) je stjenoviti plato, koji se proteže u osnovnom smjeru od istoka ka zapadu. Površina od oko 5250 m2 (duž. oko 350 m, šir. oko 150 m), koja je zajedno sa platoom i blagim padinama sa zapadne, sjeverne i sjevernoistočne strane, je vrlo pogodna za nastajanje prahistorijske gradine. Na spomenutim padinama i na platou nađeno je dosta površinskog materijala koji se može okvirno datirati, za sada, u period kasnog bronzanog i starijeg željeznog doba (od oko 1000. do 300. godine prije naše ere).