Brdo Grabovik, zajedno sa površinom koju obuhvata lokalitet Zaketuše, na sjevernoj padini brda, nalazi se na sjevernom rubu područja pogodnog za naseljavanje, koje se, na ovom predjelu planine Majevice, pruža ka jugu i zapadu. Predio oko Grabovika je izukrštan planinskim putevima. Današnja veća komunikacija prolazi zapadnom stranom njegovog podnožja. Uz jugoistočnu stranu podnožja brda teče Javornički potok, a sa sjeverozapada teče Likički potok. Takav položaj brda, blizina vode i komunikacijske povoljnosti kraja pogodovale su stvaranju gradinskog naselja na vrhu Grabovika i okolnim površinama u podnožju (Zaketuše, Ostrožac).
Brdo Grabovik visoko je oko 200 m. U podnožju, na visini od oko 490-500 m nadmorske visine, primjećuju se na pojedinim dijelovima južne, zapadne i sjeverne padine stijene koje su na određenim tačkama visoke i do 50-60 m. Istočna strana brda se strmo spušta ka podnožju, dok je sa ostale tri strane prilaz vrhu brda blaži. Najlakši prilaz gornjem platou je sa sjevera. Na vrhu Grabovika (kota na nadmorskoj visini od 685,9 m) je stjenoviti plato, koji se proteže u osnovnom smjeru od istoka ka zapadu. Površina od oko 5250 m2 (duž. oko 350 m, šir. oko 150 m), koja je zajedno sa platoom i blagim padinama sa zapadne, sjeverne i sjevernoistočne strane, je vrlo pogodna za nastajanje prahistorijske gradine. Na spomenutim padinama i na platou nađeno je dosta površinskog materijala koji se može okvirno datirati, za sada, u period kasnog bronzanog i starijeg željeznog doba (od oko 1000. do 300. godine prije naše ere).
Na okolnim površinama u podnožju brda Grabovik, Ostrožac na zapadu, te na sjeveroistoku od Grabovika do Javorničkog potoka, nailazi se na površinski keramički materijal u velikim količinama.