U okviru obilježavanja Dana grada Lukavac, a u organizaciji Centra za kulturu Lukavac i Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK u četvrtak, 14. septembra 2023. godine u Gradskoj vili „Solvay“ upriličena je promocija knjige mladog Lukavčanina dr. Semira Hadžimusića pod nazivom „Lukavac na razmeđu 19. i 20. stoljeća. Demografske i socijalne prilike (1850-1914)“. Učešće na promociji su pored autora uzeli recenzenti knjige prof. dr. Izet Šabotić i prof. dr. Sead Selimović, redovni profesori na Odsjeku za historiju Filozofskog fakuleta u Tuzli, kao i urednik knjige Mihad Sakić, prof. Početak promocije je uljepšao mladi gitarista Faris Mosorović.
Da nije bilo uskotračne željeznice Doboj-Simin Han (puštena u saobraćaj 1886. godine), teško bi bilo moguće govoriti o izgradnji Fabrike sode (1893. godine), a nadasve o podizanju novog gradskog naselja Lukavac. Ovo naselje građeno je i razvijano po svim standardima urbanizacije, planiranja i građevinarstva u zemljama zapadne Evrope tog vremena. Zabilježeno je da su strane delegacije koje su dolazile u Lukavac grad na razmeđu 19. i 20. stoljeća postavljale pitanje da li je ovaj grad zaista u Bosni ? Stoga je u štampi i docnijoj literaturi Lukavac oslovljavan i kao „mali Beč“. Naravno, razvoj industrije kakva je bila Fabrika sode zahtjevao je angažman domaće jeftine radne snage, domaćih resursa, sirovina, izvoz finalnih proizvoda i slično. I to je ostavilo reperkusije po život do tada poljoprivrednog stanovništva, došlo je do promjene načina življenja, radnih navika, ali i sticanja novih znanja. Dakako, najveći rezultat svega toga jeste novi grad – Lukavac i novi život u njemu, ističe Hadžimusić.
U knjizi su prvi put javnosti predstavljeni podaci popisa stanovništva iz 1850. godine, koji se odnose na područje Lukavca, a koji su komparirani sa popisima koje je Austrougarska uprava provela u BiH. Shodno tome, praćeno je kretanje stanovništva kao i njegova društvena obilježja.
U proučavanom periodu izgrađeni su svi komunalni elementi, obrazovni, kulturni i socijalni sadržaji neophodni za život u gradu. Od željezničke stanice (1894), osnovne škole, trgovine, pekare, radničkih i majstorskih kuća, činovničkih vila, pa do Vile Solvay (1911). U knjizi je dat osvrt i na pismenost stanovništva, razvoj školstva, vjerski život. Predstavljeni su podaci o gradnji Hrama sv. proroka Ilije u Puračiću (1895-1903), osnivanju župe sv. Anđela Čuvara u Lukavcu (1910), otvaranju džamije u Lukavcu Turskom (1909) i popisu vakufa iz 1913. godine.
Ovdje treba naglasiti važnost izgradnje objekta koji se danas naziva Vila Solvay. Osim što je kvalitetno arhitektonsko i graditeljsko rješenje, objekat ima mnogo veći historijski značaj kako za Lukavac tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. U ovoj knjizi su potvrđene ranije indicije o tome da je u vili zapravo trebala biti javna zdravstvena ustanova od nacionalnog značaja i da je u tome glavnu ulogu imao dr. Adolf Hempt, koji se od 1905. godine nalazio na službi u Lukavcu.
Vila je danas nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i jedan od najznačajnijih simbola Lukavca, te je zajedno sa drugim dobrima naslijeđa treba obnoviti, ponosno čuvati i adekvatno koristiti zaključeno je na promociji.
