Grad Soko je sagrađen na vrhu kamene grude koja se diže oko 40 m iznad okolnog terena. Zidovi i gabarit grada je maksimalno prilagođen prirodnim uvjetima. Bedemi grada zatvarali su jedinstvenu cjelinu ovalnog oblika, površine oko 650 m2. Veličina mu je prilagođena osnovi i prirodi terena, kao i funkciji odbrambenog grada. Dužom osom orijentiran je u pravcu SI-JZ, dugom 37 m, a širokom 18 m. Na sjeveroistočnom kraju zid ovalno završava, dok je na jugozapadnom kraju, uz jači lom vanjskog bedema sagrađena kula trapezaste osnove. Na jugoistočnom, perimetralnom bedemu su dvije polukružne isturene kule, promjera 3 m. One se nalaze na nepristupačnoj padini, služile su isključivo kao stražarnice i šitile su ulaz u grad, koji se nalazi na sjeverozapadnom perimetralnom bedemu. Sa te strane je najpristupačniji prilaz. Prema predanju gradu se prilazilo preko drvenog mosta. Takvo predanje ima osnove. Gradu se prilazilo sa sedla, tj. sa sjeveroistoka, na kojem je smještena stara džamija, ispod sjevernih padina stijene na kojoj je grad. Danas je teren potpuno zaravnjen, i ne vide se nikakvi usjeci ili jarkovi preko kojih je mogao prelaziti most. Glavni ulaz je okrenut na suprotnu, jugozapadnu stranu, vjerovatno iz strateških razloga, jer je sa te strane pristup gradu skoro nemoguć.
U grad se ulazilo kroz petougaonu ulaznu kulu, koja je naknadno dozidana. Glavni ulaz širine 1.1 m, visine 2 m, nadsveden je polukružnim lukom. Kroz kulu se prolazilo prostorijom dugom oko 2 m, koja je također bila polukružno zasvedena. Tu se skretalo do unutrašnjih vrata koja su bila također polukružno nadsvedena, a nalazila su se u sjeverozapadnom perimentralnom bedemu. Dovratnika danas više nema, ali se primjećuju mjesta na kojima su bili ugrađeni. Jugozapadni perimetralni bedem grada je pravolinijski, i u unutrašnjosti tog dijela grada se nalazi pregrađen dio sa sedrenim svodom. Namjena ove prostorije se ne može ustanoviti bez arheoloških istraživanja. Bedemi grada su tipični za kasnosrednjovjekovnu gradnju u ovim krajevima. Debljina im je od 0.9 do 1.1 m, građeni su od jedva oklesanog kamenja, a sredina im je ispunjena sitnim kamenjem pomiješanim sa mnogo krečnog maltera (trpancem). U srednjovjekovnim dijelovima zida su ostale rupe od poprečno stavljenih greda za slijeganje i stabilizaciju zida.
Grad se po svojim karakteristikama i dimenzijama uklapa u tip gradova građenih u dolini Bosne, kojoj i sam pripada (Visoko, Vranduk, Doboj). Prema položaju građen je za odbranu u doba hladnog oružja, jer ga okružuju sa skoro svih strana veći vrhovi. Prema oblicima polukružnih i trapezaste kule, te izlomljenih linija perimetralnih bedema, prije bi došla u obzir njegova izgradnja na razmeđi 14. i 15. stoljeća nego ranije. Tome u prilog govore i malobrojni historijski podaci iz prve polovine 15. stoljeća. Grad se veže za posjed Kotromanića.
U osmanskom periodu očito su vršene razne popravke bedema što se vidi na pojedinim mjestima po rupama od podužnih hatula, koje se isprepliću sa srednjovjekovnim.
Kompletan tekst možete pregledati ovdje!
