Nacionalni spomenici Tuzlanskog kantona (33)
Tokom 2018. godine Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, u okviru projekta „Predstavljanja i afirmacije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sa područja Tuzlanskog kantona u elektronskim i drugim aktuelnim medijima“, kroz posebno pripremljeni stručne priloge (tekst i odabrane fotografije), tokom 49 sedmica ove godine, prezentuje isto toliko nacionalnih spomenika sa područja Tuzlanskog kantona, koja ujedno predstavljaju najvrijednija dobra našeg naslijeđa.
Prezentovanje pojedinih nacionalnih spomenika a u cilju nihovog afirmisanja u javnosti nastavljamo sljedećim prilogom:
Pravoslavna crkva u Gradačcu
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2013. godine, proglasila je „Historijsku građevinu – Hram Svetog proroka Ilije u Gradačcu“ , nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Hram Svetog proroka Ilije sagrađen 1887. godine, predstavlja jedinu pravoslavnu bogomolju u Gradačcu i svojim položajem se ističe kao značajan element u gradskoj ambijentalnoj cjelini. Hram pripada tipu jednobrodne crkve sa pripratom, naosom i oltarskim prostorom, te galerijom preko koje se pristupa stepeništu crkvenog tornja.
Prije izgradnje crkve, bogosluženje se obavljalo u jednoj privatnoj kući u Varošici, a od 1839. godine kuća služila je kao ćelija, tj. kao prva srpska škola, ali istovremeno i kao popovska kuća.
Iako je ova crkva u arhitektonskom smislu skromna i sastoji se od jednog jednostavnog broda i zvonika građenog od sitne pečene opeke, ona ima znatnu gradsku ambijentalnu vrijednost i od velikog je povijesnog i tradicionalnog značaja za identitet grada. Autentičnost arhitekture hrama djelomično je narušena izvođenjem radova u enterijeru i eksterijeru 2009. godine, ali su zadržani najvrijedniji dijelovi crkve – proporcije, oblik, dimenzije i karakteristični stil.
Naselje Gradačac je srednjovjekovne starosti. Za osmanske uprave postaje središte nahije, kadiluka i kapetanije. Također, u naselju se nalazi i značajna utvrda sa poznatom kulom Gradaščevića.
Reforme koje su u Osmanskom carstvu provedene sredinom 19. stoljeća olakšale su kršćanima dobijanje dozvola (carskih fermana) za gradnju crkava. Tako i Gradačac dobiva pravoslavni vjerski objekat.
U gradu do kraja 19. stoljeća nije bilo crkve, već se bogosluženje obavljalo u jednoj privatnoj kući u dijelu Gradačca poznatom pod nazivom Varoš (nedaleko od današnje postojeće pravoslavne crkve). Ta kuća od 1839. godine služila je kao ćelija, tj. kao prva srpska škola, ali istovremeno i kao kuća za sveštenika/paroha. Od 1850. godine služi isključivo za crkvene potrebe. Sadašnja pravoslavna crkva, s posvetom svetom proroku Iliji, izgrađena je i osvećena 1887. godine.
Prema konceptu prostorne organizacije, crkva u Gradačcu pripada tipu jednobrodne crkve sa pripratom, naosom i oltarskim prostorom, te galerijom, preko koje se pristupa stepeništu crkvenog tornja. Svojom podužnom osovinom crkva je orijentirana u pravcu istok (apsida) – zapad (ulaz-zvonik). Gabaritne spoljne mjere crkve iznose oko 9,10 x 21,75 metara (širina x dužina). Zidovi crkve su debeli oko 85–100 cm (zapadni zid 100 cm, a sjeverni i zapadni zid oko 85 cm, zid apside 56 cm), malterirani su sa unutarnje i spoljne strane, kao i zidovi crkvenog zvonika.
Za vrijeme svog postojanja, crkva je više puta obnavljana, a posljednje njeno renoviranje, koje je bilo potrebno zbog oštećenja u periodu 1992.–1995. godine, izvršeno je od 2006. do 2009. godine.
Projekat „Predstavljanja i afirmacije nacionalnih spomenika Tuzlanskog kantona u elektronskim i drugim aktuelnim medijima“, tokom 2018. godine, provodi Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, uz saglasnost i podršku nadležnog Ministarstva za kulturu, sport i mlade TK.