Na području trinaest gradova i općina Tuzlanskog kantona nalaze se brojna dobra (lokaliteti) naslijeđa, odnosno baštine, kako kulturno-historijskog, tako i prirodnog karaktera.
Pored 54 dobra koja su već proglašena Nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine i koje smo ranije pojedinačno, detaljnije predstavili na našem portalu, na našem kantonu u registrima Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, nalazi se oko osam stotina drugih dobara.
Ovaj veliki broj dobara naslijeđa ili baštine ima različitu vrijednost i značaj. Neka od njih su vrlo vrijedna i ulaze u red dobara od iznimnog značaja za narode i građane Tuzlanskog kantona.
Zbog toga u narednom periodu Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, na ovom portalu će predstaviti odabrana i najvrijednija dobra kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa sa područja svih gradova i općina na kantonu. Ove sedmice predstavljamo:
Jezero u napuštenom kopu kod Šićkog Broda
Na području Tuzlanskog kantona gotovo da i nema prirodnih jezera. Ona malobrojna, koja su nastala prirodnim putem su vrlo mala, naprimjer jezero Gorsko oko (ili Paučko) na planini Konjuh ili malo jezerce u naselju Humci na planini Majevici.
Na području kantona zato postoji nekoliko većih vještačkih jezera, nastalih izgradnjom brana kojim su pregrađene rijeke a iza njih se formirala vodena akomulacija. Vode ovih jezera se uglavnom koriste za industrijske i energetske potrebe a neka i za vodosnabdijevanje. Takva su jezera: Modrac na rijeci Spreči (treće po veličini površine u Bosni i Hercegovini), Sniježnica na Majevici, Vidara i Hazna kod Gradačca.
Ali područje Tuzlanskog kantona, što se tiče jezera, karakteristično po brojnim vodenim površinama koje su se formirale na dnu napuštenih površinskih rudničkih kopova.
Naime, od prije nekoliko decenija, podzemne vode i mali izvori i potoci su dna napuštenih rudarskih kopova napunile vodom i tako se širom kantona formiralo više manjih i većih jezera.
Takva jezera su: Šićki Brod kod Tuzle, Bistarac i Smoluća kod Lukavca, Bešin, Mušićko i Ramićko kod Banovića, Brestovača, Sjerkovača, Suhodanj i Požar kod Živinica….
Neka od ovih jezera imaju promjenljiv karakter, jer se njihov ukupni izgled usljed promjena na kopu mijenja a neka i nestanu. Takvo je jezero na površinskom kopu Dubrave, kod naselja Vršani, koje je prije nekoliko godina i potpuno nestalo.
Brojna navedena jezera se koriste za ribolov i rekreaciju.
Kako jezera obezbjeđuju stalno prisustvo vlage vazduha i podloge, procesom povratka biljnih i životinjskih vrsta na degradirana staništa i realizacijom bioloških interakcija, ovdje se tokom vremena uspostavljaju tipični močvarni ekosistemi. Na formiranim vodenim tijelima prirodni proces progradacije ekosistema teče spontano, te su na starijim jezerima već prisutni i neki odmakli progradacioni stadiji. To su fragmenti poplavnih šuma vrba i razvijene zajednice tršćaka i submerznih ekosistema. Nastanak antropogenih močvarnih staništa ovog tipa predstavlja suprotan proces trendu iščezavanja močvara u svijetu.
Najpoznatije vještačko jezero na Tuzlanskom kantonu, koje je nastalo prirodnom akumulacijom vode u napušteni rudarski kop, svakako je ono kod poznate raskrsnice magistralnih puteva Šički Brod, između Tuzle i Lukavca.
Nastalo je osamdesetih godina prošlog stoljeća, akumulacijom podzemnih voda i voda od sedam malih izvora i potočića. Ukupna površina je nešto preko 200 hektara, veća dužina je preko 500 metara a manja oko 500 m. Dubina je preko 30 m a nadmorska visina 208 m.
Vremenom je obala jezera od golog kopa prekrivena vegetacijom a voda je poribljena. Dakle, jezero odlikuje vrlo uspješan proces progradacije, koji se očituje kroz kolonizaciju litoralnog područja submerznom i emerznom vegetacijom.
Postojali su planovi da se jezero Šićki Brod iskoristi za odlaganje šljake iz termoelektrane, ali je ipak odlučeno da postane zona rekreacije i odmora za sve ljubitelje prirode i prirodne baštine.
O kopovskim jezerima na području Tuzlanskog kantona pisala je prof. dr. Jasmina Kamberović u časopisu Baština sjeveroistočne Bosne, br. 7., Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla 2015.
Više vidi ovdje!