Na području trinaest gradova i općina Tuzlanskog kantona nalaze se brojna dobra (lokaliteti) naslijeđa, odnosno baštine, kako kulturno-historijskog, tako i prirodnog karaktera.
Pored 54 dobra koja su već proglašena Nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine i koje smo ranije pojedinačno, detaljnije predstavili na našem portalu, na našem kantonu u registrima Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, nalazi se oko osam stotina drugih dobara.
Ovaj veliki broj dobara naslijeđa ili baštine ima različitu vrijednost i značaj. Neka od njih su vrlo vrijedna i ulaze u red dobara od iznimnog značaja za narode i građane Tuzlanskog kantona.
Zbog toga u narednom periodu Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, na ovom portalu će predstaviti odabrana i najvrijednija dobra kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa sa područja svih gradova i općina na kantonu. Ove sedmice predstavljamo:
BARUTANA U TUZLI
Tuzlanska barutana je smještena na brdu Gradina, u sklopu kompleksa Slana banja. Sagrađena je u 17. stoljeću, u periodu kada je grad na zrnu soli predstavljao palanku, odnosno utvrđeni grad sa drvenim bedemima, i danas je jedna od rijetkih građevina u Tuzli iz osmanskog perioda. Prvobitno korištena kao utvrda iz koje je stanovništvo Tuzle u više navrata pružalo otpor raznim neprijateljskim vojskama, ova građevina je dolaskom Austrougarske pretvorena u depo za barut. Treba razlikovati objekat Barutane u Gornjoj Tuzli, koji je značajna, ali drugačija građevina, od navedenog dobra kulturno-historijskog naslijeđa.
Ne zna se doslovno kakav je bio prvobitni izgled, jer je barutana nekoliko puta prepravljana. Konačan oblik dala joj je Austrougarska vojna okružna vlast 1888. godine. Barutanu sačinjavaju dva objekta (kule) opasana kamenim bedemom. Na austrougarskim karatama sa kraja 19. stoljeća objekat je obilježen kao „Pulver magacin”.
Šezdesetih godina 20. stoljeća u prostorima dvije kule barutane bio je smješten depadans Muzeja istočne Bosne Tuzla. Već početkom 70.-tih godina vandali su uništili ove postavke, među kojima i poznatu maketu tuzlanske palanke iz osmanskog perioda, autora Dragiše Trifkovića. Barutana je sada zapuštena i ubraja se u naše ugrožene spomenike za koje je potrebno provesti mjere zaštite i sanacije. Zbog spoljašnjih utjecaja veća kula, njen krov i zidovi su urušeni, a manja kula je u devastiranom stanju .
Posljednjih četrdesetak godina doslovce je prepuštena zubu vremena, a pristup do nje gotovo u potpunosti onemogućavaju šipražje i plje rastinje.
Barutana je evidentirana kao dobro graditeljskog naslijeđa, od strane Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona u elaboratu „Kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe Tuzla, koji je izrađen 1988. godine. Još tada su propisane mjere zaštite, to jest pravna zaštita i sanacija.
U novoj projektnoj dokumentaciji Zavoda , kada je u pitanju revitalizacija ovog objekta prvo je planirano uređenje pristupnih puteva i obilježavanje dobra.
Najlakši put do barutane vodi od ulaza na pravoslavno groblje na Gradini i planirano je da se već postojeća prilazna staza na tom lokalitetu očisti, uredi i stavi u funkciju. Na samom početku staze trebalo bi postaviti informacionu tablu koja bi stanovništvo upućivala na barutanu te davala osnovne informacije o njoj. Drugi put do barutane vodi sa vrha kompleksa Slane banje, tj. sa tzv. Vidikovca iznad tuzlanske Pivare. I ovaj dio kompleksa prilično je zapušten. Na taj način je Vidikovac potpuno izgubio svoj nekadašnji značaj, iako zbog lokacije i pogleda koji nudi na grad ima izuzetan potencijal da postane mjesto na koje bi građani Tuzle često i rado dolazili. Planirano je da se i ovaj put osposobi za svakodnevnu upotrebu.
Naime, Slana banja je najposjećenije tuzlansko šetalište i činjenica je da većina Tuzlaka nerijetko prolazi pored barutane, ni ne znajući da se u blizini krije građevina stara između 300 i 400 godina; građevina koja svjedoči o starim vremenima osmanske i austrougarske uprave u našem gradu.
Donošenjem Zakona o zaštiti kulturne baštine TK, koji je u proceduri, tokom 2020. godine su planirane konkretne aktivnosti na zaštiti i sanaciji ovog značajnog dobra kulturno-historijskog naslijeđa.
