Dobar čovjek, veliki entuzijasta, vrijedan saradnik Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK
Zaljubljen u sve ono što je lijepo. Vječiti sanjar, nekad buntovnik, ali nadasve dobar čovjek. Nuraga Softić rođen je 1931. godine u Podgorju općina Banovići. Ekonomski tehničar po zvanju, a po interesovanju glumac amater, speleolog i umjetnički fotograf. Svoju ljubav prema fotografiji pokazuje od 1951. godine. Od tada počinje da bilježi sve što mu je lijepo. Za svoj fotoaparat postaje trajno vezan. Bilježi fotografijom ljude oko sebe, njihove živote, običaje.
Posebno je volio teferiće, bajramska sijela, rudare a nadasve lijepe žene i narodnu nošnu. Na pitanje: “Kako tek na tvojoj fotografiji vidim da je nešto lijepo? eh kaže: “Negledaš dobro, vidi sve je oko nas lijepo, dragi Bog nam je dao toliko ljepota samo što mi to ne vidimo”.
I tako priča Nuraga, polahko a lista svoje fotografije. A ima ih puno, zabilježio je događaja koje se mi i nesjećamo više, zabilježio ih je za sva vremena.
Od 1960. godine redovan je izlagač fotografija na domaćim i međunarodnim izložbama i jedan je od najpoznatijih i često nagrađivanih bh. fotografa. Imao je oko 33 samostalne izložbe a na njih 300 je i učestvovao.
Jedna od najznačajnijih međunarodnih izložbi bila je u Istanbulu 1989. godine o temi “Islamsko kulturno naslijeđe”, na kojoj je osvojio prvu nagradu za fotografiju „Dogovor“.
Zahvaljujući toj nagradi, dobio je poziv da obavi hadž 1991. godine. Tada je evidentiran u registar fotoreportera i novinara koji su imali pravo obilaziti i fotografirati najznačajnije islamske objekte u Meki i Medini.
Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost na Svjetskom kongresu u Padovi – Italija 1975. godine dodijelila je Nuragi međunarodno zvanje “Umjetnik FIAP”- AFIAP . Godine 1977. štampan je katalog najljepših fotografija sa 32 fotosa koje je Nuraga Softić zabilježio. Fotosavez BiH proglasio ga je počasnim članom saveza 1968. godine a 1977. dodijelio mu je i Zlatni prsten, dok je 1995. godine dobio zvanje
Majstor fotografije. Od 2005. godine počasni je građanin općine Banovići.
I tako redom, koliko god da se napiše nekako kao da nije sve napisano. Ima toga još puno, i nagrada i priznanja. Samo da mi to ne zaboravimo, a zadužio nas je.
Volio je Nuraga i pjesme i svoje rodno Podgorje. Napisao je i knjigu o njemu, istu počinje strofom jedne djevojačke pjesme nastale u Podgorju
“Oj Podgorje moja slatka vodo
žao mi je što iz tebe odo”.
Nuraga, neka ti je vječni rahmet!
Zaposlenici Zavoda
Tekst pripremila: Munisa Kovačević, prof.