Iz štampe je izašla nova knjiga tuzlanskog autora Muhameda Katanića pod nazivom Hronika velike tuzlanske ljubavi, čiji je izdavač Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona Recenziju potpisuju: dr. sc. Izet Šabotić, književnik Salih Strašević i Ljubica Hodžić. Urednik je Salih Strašević. Knjiga je napisana na 238 stranica i u njoj su poglavlja podijeljena na četiri dijela i to: prvi dio, Tuzla i okolina kroz stoljeća, drugi dio, Ajka Kurtalić u pjesmi, treći dio, Ajka Kurtalić u legendi i u četvrtom dijelu se nalaze Prilozi.
U središtu ove knjige je ljubavni trougao, kojeg sačinjavaju glavni junaci: Ajka, Mujo i Bekto.
Knjiga je napisana prema istinitom događaju do čijih je saznanja došao autor kroz dugogodišnje istraživanje. Autor je ljubav prema rodnom Mejdanu protkao kroz kompletno svoje dosadašnje pisanje, pa tako i u pisanju ove hronologije. Iz ove knjige progovara čovjek Mejdana, čovjek koji voli mjesto u kojem živi, sredinu u kojoj se nalazi i koji je mnogo izučavao o Mejdanu i ljudima koji tu žive, a sve je to predstavljeno u knjizi „Hronika velike tuzlanske ljubavi“. Za razliku od dosadašnjih svojih pisanja, ovdje je autor otišao korak dalje, pa je pored Mejdana, geografskog položaja, historijata i ljudi koji žive u njemu, u centar dešavanja stavio tri porodice: Kurtalić, Mulajašarević i Begtašagić. U centru pažnje ove knjige je svakako Ajka Kurtalić, koja je opisana na jedan poseban i bajkovit način i prikazana kao najljepša i najbogatija djevojka Mejdana tog vremena, čuvena zbog ljepote i gizdavosti, a koja je i pored svih tih opisa „hrabra“ jer je izašla iz strogih okova stege i tradicije i izborila se za svoje mjesto pod nebom. Dvije poznate tuzlanske sevdalinke: „Mujo Đogu po Mejdanu voda“ i „Mujo kuje konja po mjesecu“ opjevane su prema Katanićevim riječima po uzoru na istinitu priču između Ajke i Muje, te je autor i kroz poznate stihove interpretirao i pojasnio na osnovu kojih događaja i kojih junaka su ove sevdalinke nastale. Nastanak sevdalinke veže se za 1872. godinu i prema riječima autora narodni pjesnik našao je inspiraciju u stvarnim, a ne u izmišljenim događajima. Katanić je rekao: „Zadatak ovog rukopisa nije samo u tome da sačuva od zaborava i reafirmiše ovu antologijsku pjesmu već da joj otvori nove perspektive u cilju plasmana u različitim formama umjetničkog stvaralaštva ( literatura, pozorište, opera i muzika)…“ I mi zaista želimo da bude onako kako je autor zamislio, to jeste da ova knjiga bude dobra podloga za neko novo umjetničko stvaralaštvo. Zato svima toplo preporučujemo da pročitaju ovu hronologiju jer zaista se radi o jednom bogatom tekstu,koji pored historijata o Tuzli i Mejdanu daje jedan drugačiji, zanimljiviji tekst koji nikoga apsolutno neće ostaviti ravnodušnim.