Postoje dileme o autoru, odnosno projektantu zgrade mitropolije u Tuzli. Naime, Branka Dimitrijević u svom radu (Dimitrijević, Branka: Arhitekt Karl Pařik, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 1989, str. 198-199, knjiga I, te knjiga II – Ilustracije, sl. XXIX.a i XXIX.b) govori o crtežima tuzlanske mitropolije koji datiraju iz jula 1913., urađenim u Građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade, sa potpisima: predstojnika Građevinskog odjeljenja Kuševića i Rudolfa Tönniesa, te Karla Pařika (na crtežu presjeka), dok se na drugim crtežima, tlocrtu i presjeku, sa datacijom iz mjeseca januara 1911. godine, a koji su pronađeni u Depou Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, pojavljuju potpisi, Josipa Pospišila, u lijevom uglu, te potpis Karla Pařika u blizini desnog ugla zaglavlja crteža (Dokumentacija iz Arhiva Bosne i Hercegovine, fascikl sa dokumentacijom br. 248-166, 1915).
Poređenjem nacrta projekta zgrade mitropolije u Mostaru, koju je 1908. godine projektovao Karl Pažik, sa projektnim rješenjem zgrade tuzlanske mitroplolije iz 1911. godine, kao i onim iz 1913. godine, nedvosmisleno se može zaključiti da je dispoziciono rješenje zgrade tuzlanske mitropolije, organizacija prostora oko centralnog hola, kao i zenitalno osvjetljenje hola, ideja preuzeta iz konceptualnog rješenja zgrade mostarske mitropolije.
Dimitrijević Branka u svom radu (Dimitrijević, Branka: Arhitekt Karl Paržik, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 1989, str. 199) opisuje i upoređuje zgradu tuzlanske i mostarske mitropolije na sljedeći način: „Fasade mitropolije u Tuzli razriješene su u strogoj geometrijskoj kompoziciji sa plitkim nišama i žlijebovima u zidnom platnu, te su oštrim sjenama naglašene vertikale u kompoziciji. Originalni, geometrizirani detalji razrađeni su precizno, naglašavajući linearizam i kubizam formi. Nametljiva monumentalnost i grubi vertikalizam glavne fasade zgrade mitropolije u Mostaru zamijenjeni su strogom kompozicijom koja ima porijeklo u istoricizmu, ali je novom obradom zidnog platna postignut decentan i nenametljiv izgled. Pařikovo mostarsko rješenje bilo je polazište za ovaj projekt, ali se ne može tvrditi da je Pařik bio zaslužan i za definitivno rješenje dispozicije i fasada. Tőnnies ne navodi ovaj projekat u pregledu svojih radova, te dileme u vezi sa autorom ovog zanimljivog ostvarenja još postoje.“
Objekat ima podrum, prizemlje i spratnu etažu. Gabaritne mjere objekta iznose cca 23 x 21,85 metara. Objekat je zidan od cigle, a konstruktivni sistem čine masivni nosivi zidovi (debljine cca 60 cm) postavljeni u poprečnom i podužnom pravcu. Ulaz u objekat je na sjevernoj strani. Na toj strani je projektovano reprezentativno trokrako stepenište (gabariti stepenišnog prostora su cca 6,50 x 5,30 m), sa centralnim zrcalnim prostorom. Objekat ima još jedno, pomoćno, četverokrako stepenište (gabariti stepenišnog prostora su cca 3,80 x 3,50 m), smješteno u sjeverozapadnom uglu objekta. Preko glavnog stepeništa se pristupa u centralni hol (dimenzija 7,60 x 8,75 m) koji preko krova dobija zenitalno dnevno osvjetljenje, a što je omogućeno projektiranim tehničkim rješenjem: centralni dio tavanica iznad prizemlja i iznad sprata su izvedene od staklenih opeka-elemenata. Zidovi koji okružuju prostor hola potpuno prolaze kroz prostor krova, u visini od cca 5,40 metara. Svijetle visine prostorija iznose: u podrumu, cca 5,00 m; u prizemlju, cca 5,00 m; na spratu, cca 4,20 metara. Tavanice su, prema projektu, izvedene od drvenog grednika. Objekat je pokriven viševodnim krovom, krovište je drveno (primijenjena je konstrukcija drvenih stolica, u perimetralnom dijelu krova oko prostora hola; odnosno prostog jednostrešnog krova, iznad prostora hola).
U konceptualnom rješenju prostora unutar objekta, u prizemlju su smještene kancelarije Eparhijskog savjeta i upravnog odbora, kao i prostor Muzeja eparhije, dok je rezidencija episkopa na spratu: primaći salon (5,50 x 8,50 m), salon za razgovor (4,50 x 6,50 m), trpezarija (5,50 x 7,30 m), kuhinja sa pomoćnim prostorima, spavaća soba, kapelica, spavaća soba episkopa sa garderobom i kupatilom, soba za goste i sanitarni blok.
Podrum je izrađen ispod cca 2/3 površine objekta i u njemu se nalaze pomoćne prostorije.
Prema aksonometrijskom nacrtu vanjskog uređenja parcele oko objekta, iz januara 1911. godine, jugozapadno od objekta je bio predviđen hortikulturno uređen vrt sa stazama, perivojima, hladnjakom (otvorenim kioskom) i fontanom, ali do realizacije ove ideje nije nikada došlo. Umjesto terase predviđene na jugozapadnoj strani objekta, dograđena je, 1925. godine(7), garaža tlocrtnih gabarita cca 5 x 21,85 m.
Kompletan tekst možete pregledati ovdje!
