Održavanje dovišta na ovom području ima kontinuitet još od najstarijih vremena, pa sve do danas. Stara vjerovanja, kultovi (vrhova, vode, kiše, Sunca) prenose se još iz predslavenskog i staro slavenskog spektra vjerovanja.
Svoju punu manifestaciju dobivaju u srednjem vijeku, za vrijeme bogumila i crkve bosanske, kada se održavaju molitve na otvorenom(molitvišta, zborišta). Dove (molitve) su održavane od Jurjeva (6.maj po novom, 23 april po starom kalendaru), do Aliđuna (2.avgust po novom kalendaru), pa nadalje u određenim ciklusima i rasporedu koji je za iste imala svaka bosanska srednjovjekovna župa.
Molitve na mjestima kao što su vrhovi planina, brda, nekropole stećaka ili pak pored rijeka nastavljaju se i današnji oblik formiraju upravo u periodu Osmanske uprave Bosnom i Hercegovinom. Tada su stari, drevni kultovi spojeni s islamskim običajima i derviškom praksom.
Fotografija.1. Djevojačka pećina za vrijeme dove
Najpoznatija dovišta u Bosni i Hercegovini su Ajvatovica-Prusac, tekija na rijeci Buni u Blagaju i drugo, dok na području koje danas obuhvata Tuzlanski kanton to su: Djevojačka pećina u naselju Brateljevići, općina Kladanj, dovište na Ratišu (na tromeđi općina Srebrenik, Lukavac i Gračanica), dovište Orlić između Zvornika i Kalesije, Prisadi kod Srebrenika itd.
Za Ajvatovicu nas vezuje predanje o Ajvaz dedi, kojem je nakon 40.-dana uslišana molitva, stijene su se razdvojile, te je mogao dovesti vodu u Prusac, dok za Djevojačku pećinu postoji legenda o nesretno preminuloj djevojci, čiji se mezar po predanju nalazi na kraju pećine.
Treba istaći da osim vjerskog sadržaja(molitve, predavanja-vaza), na dovištima, odnosno u sklopu manifestacija u okviru kojih se i održavaju ove dove, postoje i kulturno-sportski sadržaji. Tako na primjer imamo defile konjanika, razna sportska takmičenja, izvođenje tradicionalne muzike i slično.
Sem gore navedenih postojala su i druga brojna dovišta kako na nivou Bosne i Hercegovine tako i na području sjeveroistočne Bosne (Tirinovac, Srnice, dolina Spreče, Tinje…) koja se nisu održala do danas. Tome je mnogo uticao i prekid, odnosno zabrana održavanja istih u vrijeme socijalističke uprave nakon Drugog svijetskog rata. Podsjećamo tada su osim ovih javnih okupljanja na dovama, zabranjeni i zar i feredža, mektebi, mevludi i drugi načini javnog manifestiranja religije u tadašnjoj Jugoslaviji.
Fotografija.2. Dovište na Ratišu
Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona dovišta tretira kao dio nematerijalnog kulturno-historijskog naslijeđa. Shodno tome, najpoznatija dovišta u Tuzlanskom kantonu (Djevojačka pećina, Ratiš) uvrštena su na listu desetak najznačajnijih dobara nematerijalnog naslijeđa Tuzlanskog kantona. Dakle, na toj listi su još i razni segmenti običaja i tradicije kao što su izvorna muzika sjeveroistočne Bosne, Vašar u Puračiću, keranje u Gračanici i drugo.
Tekst pripremio: mr. Semir Hadžimusić