Najznačajnija dobra bosanskohercegovačke baštine koja svjedoče historijski kontinuitet elemenata državnosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine jesu stari gradovi, utvrde, fortifikacije. Ovi kulturno-historijski spomenici nastaju i razvijaju se kroz više etapa, od perioda banovine i kraljevine Bosne, preko osmanske uprave Bosanskog ejaleta i dalje. Najveći broj ovih utvrda na području današnje Bosne i Hercegovine nastaje u periodu od XII do XV stoljeća, tačnije za vrijeme Srednjovjekovne bosanske države, .
Stari gradovi (utvrde) najbolji su svjedoci nekadašnjeg ustrojstva, uređenja i urbanizacije Srednjovjekovne bosanske države. Pretpostavlja se da ih je na području današnje Bosne i Hercegovine bilo oko 300-350, kao i da je većina imala vojno-odbrambeni karakter. Utvrđeni gradovi građeni su na prirodnim prilazima župama, uz riječne doline, uz najvažnije komunikacije, na pograničnim područjima. Najčešće su smješteni na istaknutim, teško pristupačnim položajima kako bi dominirali nad okolinom.
Svaki od gradova imao je različitu ulogu, stoga razlikujemo gradove rezidencijalnog i administrativno-upravnog karaktera iz kojih upravljaju kraljevi ili vlastela, te gradove vojno-strateškog karaktera. Najviši domet razvoja dostigli su gradovi koji imaju poseban dio naselja odvojenog od vojnih fortifikacija, također opasanog bedemom. Danas je većina ovih starih utvrda u ruševinama, dok su samo rijetke arheološki istražene ili konzervirane. Najznačajnije utvrde na području Bosne i Hercegovine jesu kraljevske prijestolnice Bobovac, Jajce i Visoko, te gradovi oblasnih gospodara kao što su Borač, Samobor na Drini i Blagaj na Buni.
Na području Tuzlanskog kantona danas se po značaju i očuvanosti ističe 5 starih gradova ili utvrda koje su manje ili više očuvane: Stari grad Srebrenik, Stari grad Gradačac sa Gradaščevića kulom u Gradačcu, Stari grad Soko sa Starom džamijom (dvor) u Sokolu, Stari grad Teočak sa Fethija džamijom, Barutana na Gradini u Tuzli. Četiri dobra sa ove liste proglašena su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (Srebrenik, Gradačac, Soko i Džamija u Sokolu), te su time i trajno zaštićena. Svaka od navedenih utvrda imala je rezidencijalnu ili odbrambenu ulogu u srednjovjekovnoj, ali i osmanskoj etapi u bosanskohercegovačkoj prošlosti. Nijedan od ovih lokaliteta nije sistematski arheološki istražen, osim Džamije (dvora) u Sokolu u kojem su vršena istraživanja u jednom navratu. Najbolje očuvana fortifikacija (stari grad), koja je ujedno i temeljito konzervirana jeste Stari grad Srebrenik.
Autori izložbe:
Merima Hajdarbegović, MA
dr.sc. Semir Hadžimusić
Mensur Smajlović, prof
