Adresa: ul. Mufitje ef. Kurta b.b. Prostorije OŠ Mejdan Tuzla, Tel/fax: +387 35 228 - 906, email: zavod.khpn@bih.net.ba; info@bastina.ba

(Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, 28. februar 2018. godine)

Uvažena dekanice, kolege profesori, studenti, poštovani prisutni, sve vas srdačno pozdravljam !

Zadovoljstvo mi je što danas kroz učešće na ovoj tribini mogu dati svoj doprinos obilježavanju Dana nezavisnosti jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Ovim referatom ću ukazati na refleksije referenduma za nezavisnost u godinama poslije, kao i na današnje stanje u Bosni i Hercegovini. Također osvrnut ću se i na značaj i način obilježavanja ovog državnog praznika u našoj zemlji.

zastave

Još od srednjega vijeka i vremena banovine i kraljevine, preko osmanske i austrougarske uprave, monarhističke i socijalističke Jugoslavije Bosna i Hercegovina je u većoj ili manjoj mjeri očuvala svoje državne konture. Iste su odbranjene i potvrđene u Prvom i Drugom svjetskom ratu, nakon Drugog svjetskog rata dodatno utvrđivane a konačno etablirane nezavisnošću Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine.

Mnogo prije proglašenja nezavisnosti započeo je proces rušenja ustavnog poretka SR Bosne i Hercegovine od strane Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice, te organizacija povezanih s njima, uz mentorstvo i podršku iz susjedstva. Nedugo nakon demokratskog referenduma provedenog po međunarodnim standardima i preporukama Evropske zajednice, počinje agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Etničko čišćenje, desetine hiljada žrtava, porušeni gradovi, kulturni spomenici nulte kategorije, počinjen genocid u Srebrenici i drugi masovni zločini, a uz sve žrtve i napore branioca odbranjena je Bosna i Hercegovina.

Uloga međunarodne zajednice u procesu disolucija SFR Jugoslavije i procesu nastajanja novih nezavisnih republika, bila je veoma značajna. Međunarodna zajednica dijelovala je posredstvom diplomatskih aktivnosti na globalnom nivou, od strane Ujedinjenih nacija, Evropske unije, preko specijalizovanih tijela, kao što je Konferencija o Jugoslaviji do pojedinačne i zajedničke uloge velikih sila, a napose Sjedinjenih Američkih Država.

Što se tiče uloge međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, osim odlučne reakcije na priznavanju Bosne i Hercegovine kao nezavisne države i njenom primanju za članicu UN-a, daljoj aktivnosti međunarodnih faktora ne može se pripisati takva odlučnost. Poseban je slučaj s planovima Evropske zajednice, koji nisu bili propraćeni mehanizmima sankcije za odbijanje i ne prihvaćanje istih. To se dešavalo dok je rat bio u punom intenzitetu, dogovori su se vodili, a rat se nije zaustavljao.

Konačni mir i konačni ustroj BiH načinjen je Deytonskim mirovnim ugovorom. Isti je parafiran 21.novembra ,nakon dvadeset dana pregovora ( 1.-21. novembar 1995.) u američkoj zračnoj bazi Right Peterson kod Daytona, država Ohio( Ohajo), SAD. Nakon toga sporzaum je konačno potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Njime je zaustavljen rat, postignut mir i donešena nova struktura zemlje. Najvažniji učesnici pregovora u Daytonu bili su: predsjednik RBiH Alija Izetbegović, predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević, predsjednik Republike Hrvatske dr.Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesly Clark.

Ovo nije pravedan mir, ali pravedniji je od nastavka rata. Bog mi je svjedok da u okolnostima kakve jesu, u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut (A.Izetbegović).
Dejtonski sporazum se sastoji iz Općeg okvirnog sporazuma, ( koji su potpisali predstavnici Republike BiH, Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, uz svjedoke Evropsku Uniju, Francusku, Veliku Britaniju i SAD), te iz 11.aneksa sporazuma od kojih je aneks 4 Ustav Bosne i Hercegovine.

Član 1. Ustava BiH je Kontinuitet: Republika BiH čije će zvanično ime od sada biti BiH će nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom kako je ovdje određeno i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona će ostati država članica Ujedinjenih nacija i može kao BiH zadržati ili se prijaviti za članstvo u organizacijama unutar UN sistema i drugih međunarodnih organizacija.

Član 2. Demokratski principi; BiH će biti demokratska država, koja će funkcionisati prema slovu zakona i sa slobodnim i demokratskim izborima.

Član.3. Sastav; BiH će se sastojati od dva entiteta Federacije BiH i Republike Srpske.

plakat

Dayton.Zašto da, zašto ne ?

Mi danas živimo u državno-pravnm sistemu koji je ustanovljen Dejtonskim sporazumom. Osnovni nedostatak Dejtonskog mirovnog ugovora po BiH jeste priznavanje Republike Srpske u njenim ratom nastalim granicama, imenu i slično, a prednost zaključenja ovog ugovora jeste prekid rata, uspostavljanje mira, te očuvanje BiH kao države u njenim historijskim okvirima.
Bosna i Hercegovina je država koja je aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustavom BiH podijeljena na dva entiteta, deset kantona i jedan distrikt, tako da Bosna i Hercegovina sada ima 13 ustava, 14 zakonodavnih tijela (osim općinskih vijeća) u kojima sjedi preko 600 parlamentaraca, 14 vlada u kojima dužnost obnašaju 153 ministra, tri člana Predsjedništva, dva predsjednika i četiri dopredsjednika entiteta, te gradonačelnika i dogradonačelnika Brčko distrikta BiH.

Od Dejtona do danas u Bosni i Hercegovini se dogodilo između ostalih nekoliko važnijih događaja. Prvi Opći izbori održani su 14. Septembra 1996. godine, a na njima su ubjedljivo pobjedu ponovo odnijele SDA, HDZ i SDS. Prvi saziv postratnog Predsjedništva BiH činili su: Alija Izetbegović, član predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, Momčilo Krajišnik, član predsjedništva iz reda srpskog naroda, te Krešimir Zubak, član predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, 12.februara 1998. godine uputio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Herecgovine, na osnovu koje je 1. jula 2000. godine Ustavni sud donio možemo slobodno reći historijsku Odluku kojom se od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske traži da izmjene svoje ustave kako bi se osigurala puna ravnopravnost tri „konstitutivna naroda“ na čitavom području Bosne i Hercegovine. Odluku Ustavnog suda BiH javnosti je predstavio tadašnji predsjednik Ustavnog suda, prof.dr. Kasim Begić, 4. jula 2000. godine, upravo na Dan nezavisnosti SAD-a. Odlukom o konstitutivnosti naroda na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine se jednim dijelom desio povratak na principe koji su definisani još u ZAVNOBiH-u.

Visoki predstavnik je u cilju provođenja Odluke o konstituivnosti naroda, donio amandmane na Ustave Federacije BiH i Republike Srpske, čime su uvedeni mehanizmi zaštite vitalnog nacionalnog interesa, određene obavezne kvote zastupljenosti konstitutivnih naroda pri popunjavanju Vlada oba entiteta, formirano je Vijeće naroda RS-a,i slično.

U periodu 1996. do 2006 (krah tzv. Aprilskog paketa) država je jačala slabeći poziciju entiteta – formirano je preko 60 državnih institucija, ujedinjene su tri vojske u jedinstvene Oružane snage Bosne i Hercegovine, uspostavljena je jedinstvena granična služba, obavještajne agencije. U ovom vremenu su uspješno profunkcionisale sve državne institucije, pozitivno je riješeno pitanje Brčkog, uspješno su uklonjene sigurnosne i političke blokade u realizaciji Aneksa 7. Osnivanjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH implementirane su reforme poreza, carina, jedinstvenog ekonomskog prostora u Bosni i Hercegovini.

Ovim reformama trasiran je put BiH prema Evropskoj uniji i NATO savezu. Potpisan je sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, 2016. godine je predana aplikacija za članstvo BiH u EU, odgovoreno na 3242 pitanja koja će upravo danas biti predana predstavniku EU.

Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995, tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.

Prethodno je Zakon o 1. martu donijela Skupština Republike Bosne i Hercegovine, 28. februara 1995. No, na osnovu ovog akta, danas se Dan nezavisnosti obilježava samo u jednom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Zakonom o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list R BiH”, broj 9/95), određeno je da je 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine praznik i na taj dan državni organi, poduzeća i druga pravna lica ne rade.

Isti je slučaj i sa 25. novembrom Danom državnosti Bosne i Hercegovine.
U drugom bosanskohercegovačkom entitetu na snazi je Zakon o praznicima RS (Službeni glasnik RS 43/07), u okviru kojeg je pored međunarodnih praznika kao što su Nova godina, Prvi maj i Dan pobjede nad fašizmom predviđeno obilježavanje 9. januara kao Dana RS-a, te 21. novembra Dana uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

Dakle, među ovim praznicima nema Dana nezavisnosti, niti Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Također, na nivou BiH, uprkos nekoliko inicijativa u institucijama BiH, još uvijek nije donesen Zakon o praznicima u BiH.

Iako se u Federaciji Bosne i Hercegovine 1. mart zvanično obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, još uvijek nije postignut zavidan nivo njegovog obilježavanja. Tako, npr često svjedočimo da na javnim ustanovama, institucijama nema istaknutih državnih obilježja, zastave, grba, koje trebaju biti istaknute na svim zgradama državnih, federalnih, kantonalnih i općinskih ustanova bez obzira na praznik, a posebno za praznik. Isto tako, zastave i ako se postavljaju često budu pogrešno postavljene jer se ne konsultuje Zakon o zastavi BiH, niti pravila veksikologije, heraldike i dr pomoćnih historijskih nauka.

Građani se rijetko uključuju u obilježavanja Dana nezavisnosti, na svoje kuće ne ističu zastave domovine, uglavnom ne prisustvuju svečanim akademijama koje se povodom 1. Marta organizuju. U obrazovnom sistemu se malo pažnje posvećuje nezavisnosti i državnosti Bosne i Hercegovine. Neki privatni subjekti čak i ne poštuju odrednicu o neradnom danu. Također, u BiH nema dovoljno organizovanih manifestacija povodom Dana nezavisnosti, akademija, okruglih stolova, tribina, prigodnih koncerata.

Sve je manje patriotizma, da li je to samo zbog ekonomske situacije ili su drugi razlozi posrijedi ostaje da se dalje problematizira, traže riješenja.
A bez referenduma za nezavisnost 1992. godine upitno je da li bi i bilo države Bosne i Hercegovine. Uprkos kompleksnoj unutrašnjoj strukturi, država je sačuvana, odbranjena je nezavisnost, očuvan teritorijalni integritet i suverenitet jedine nam domovine.

Ovdje, na Tuzlanskom kantonu, stanje se zadnjih godina mijenja na bolje, pozitivan primjer su institucije kulture Tuzlanskog kantona, kao i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koji nas uvijek počasti jednom prigodnom tribinom i drugim prigodnim sadržajima koje vrijedno osoblje ovog odsjeka organizira prilikom svakog državnog praznika.

Pored svega, danas možemo biti ponosni na našu domovinu, koja je uprkos brojnim nedaćama opstala i danas svjedoči svoj historijski kontinuitet, državnost, ali i naš identitet.

Svim građanima Bosne i Hercegovine, a posebno ovdje prisutnima upućujem iskrene čestitke u povodu Dana nezavisnosti BiH.

Pripremio:
mr. Semir Hadžimusić, stručni saradnik u Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK i student Trećeg ciklusa studija na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli