Adresa: ul. Muftije ef. Kurta b.b. Prostorije OŠ Mejdan Tuzla, Tel/fax: +387 35 228 - 906, email: info@bastina.ba zavod.khpn@bih.net.ba;

Objekat Vila „Solvay“ izgrađen je u austrougarskom periodu i predstavlja najznačajnije dobro graditeljskog i kulturno-historijskog naslijeđa na području općine Lukavac. Prvobitno vila "Solvay" nije zamišljena kao stambeni objekat već kao zdravstvena ustanova. Izgrađena je 1911/12. godine i u narodu je poznata pod nazivom „Vila“ ili „Milerova vila“. Dolaskom Fritza Millera za direktora kompanije "Solvay" dvadesetih godina XX stoljeća, objekat mijenja ulogu i postaje stambena vila.

Temelji današnjeg gradskog područja Lukavca postavljeni su krajem 19. stoljeća. Naime, već sa početkom izgradnje Fabrike sode, 1893. godine, podizane su i prve stambene zgrade novog naselja. Radilo se planski, po urbanističkim načelima, zadovoljavajući stambene, ali i komunalne, infrastrukturne, javne i društveno-socijalne potrebe. Prvo su podignute zgrade za radnike i majstore (Radnička kolona i Majsterhaus), a zatim i za činovnike i namještenike (Činovnička kolona, Filipstan). Na kraju Činovničke ulice sagrađen je reprezentativni objekat prvobitno za potrebe zdravstvene ustanove. Upravo, ovaj objekat promjenom namjene iz zdravstvene u stambenu, postaje dom (vila) tadašnjeg direktora lukavačke Fabrike sode Solvay, Fritza Mülera. Kao značajno graditeljsko dobro iz Austrougarskog perioda, predstavlja jedan od simbola grada Lukavca, koji od novembra 2015. godine ima status nacionalnog spomenika Bosne i Herecgovine.

vila solvay 1

Na samom kraju činovničkog naselja, u periodu 1911.– 1912. godine izgrađen je raskošan objekat koji će kasnije biti nazvan Vila.. Nedvojbeno je da je ova reprezentativna građevina sagrađena s namjenom da bude zdravstvena ustanova, ali ranije nije bilo razjašnjeno da li kao fabrička ambulanta, bolnica, „mala bolnica“ ili nešto drugo u tom kontekstu.

Projekat koji je u arhivi Fabrike sode vođen kao „Krankenhaus“, u Lukavac je stigao 21. jula 1911. godine, nakon čega se 26. jula potpisuje protokol o izgradnji bolnice (lječilišta) u Lukavcu. Potom, kako je navedeno, u augustu i septembru iste godine u štampi se govori da je počela gradnja Pasterovog Zavoda u Lukavcu. Ako znamo da je dr. Adolf Hempt, kao prvi ljekar na službi u Lukavcu od 1905. godine, kao i da se njegovo ime provlači kroz planove, inicijative i realizaciju izgradnje zdravstvene ustanove ovdje, a potom i u Novom Sadu, onda sa priličnom sigurnošću možemo izvesti zaključak da je ovaj objekat u Lukavcu građen baš s namjerom da u njemu zaživi značajna medicinska ustanova, kakva je Higijenski ili Pasterov Zavod. Zahvaljujući zalaganju, tada već uglednog i priznatog, doktora Adolfa Hempta, te Josefa Valende, direktora Sodafabrik Solvay Lukavac, pomenuto veleljepno zdanje je podignuto u Lukavcu do kraja 1912. godine. Ipak, prema dostupnim informacijama, u njemu nije zaživio Pasterov zavod. Zašto nije, ostaje otvoreno pitanje, a mogući odgovori leže u općim političkim i društveno-socijalnim prilikama u Dvojnoj Monarhiji uoči Prvog svjetskog rata. Uprkos tome, dr. Hempt je do 1914. godine u „Vili“ otvorio zdravstvenu ustanovu – „Fabrikspital“ ili „Werks Ambulatorium“, u narodu prozvanu „mala bolnica“ koja je bila opremljena najsavremenijim medicinskim sredstvima toga perioda.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u tom objektu smješten je Stacionar za Austrougarske vojnike, dok je dr. Hempt, kao rezervni oficir službovao kao komandant Vojne bolnice u Trstu. Poslije sloma Austrougarske, dr. Hempt se vratio u Lukavac, gdje se ponovo našao na dužnosti glavnog ljekara. Početkom 1921. godine odlazi u rodni Novi Sad, gdje intenzivira aktivnost na organizovanju Pasterovog Zavoda, koji se otvara već 1922. godine. Što se tiče zdravstvene službe, nakon odlaska dr. Hempta u Novi Sad, u Lukavcu dvije godine ordiniraju ljekari iz Tuzle, a 1924. godine za glavnog ljekara u Lukavcu imenovan je dr. Ljudevit Jurinac, koji se tu doseljava iz Varaždina i na službi ostaje sve do 1946. godine.
U početku je dr. Jurinac radio u vili, odnosno maloj ili radničkoj bolnici, sve dok ta zgrada nije promijenila namjenu i preuređena za stanovanje, za što je najviše bio zaslužan Fritz Müller, direktor Bosanske tvornice sode Solvay dd. Lukavac. Nije bilo moguće utvrditi koje je godine zdravstvena namjena objekta u potpunosti promijenjena u stambenu. Poznato je da je Müller živio u vili, od kada je naimenovan za direktora fabrike 1926. godine, pa sve do oktobra 1943. godine. Upravo je po uputama direktora Millera izvršena dogradnja terase iznad ulaza sa sjeverne strane.

Vila Solvay se nalazi u središnjem dijelu prostrane zelene površine, dimenzija 97,00 m x 94,00 m. Tlocrtna osnova vile je pravougaonog oblika dimenzija 19,05 m x 13,80 m, spratnost objekta iznosi Sut+VP+M, a visina do sljemena četverovodnog krova iznosi 10,74 m. Ispred glavnog ulaza na sjeveru, kojeg predstavljaju dvokrilna vrata, dimenzija 1,63 m x 3,20 m nalazi se natkriveni trijem, dimenzija 4,97 m x 2,00 m, koji je sa dvorištem povezan vanjskim stepeništem45 širine 2,26 m.
Fasade objekta nisu stilski strogo definirane, te je moguće raspoznati dekorativne elemente koji odražavaju estetiku secesije, ali i elemente historicističkog dekorativnog programa.

vila solvay 2

Odluka o proglašenju Vile Solvay nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine zasnovana je na slijedećim kriterijumima: Vremensko određenje: dobra nastala od prahistorije do 1960. godine; Umjetnička i estetska vrijednost: kvalitet obrade, proporcije, kompozicija, vrijednost detalja; Simbolička vrijednost: svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju; Ambijentalna vrijednost: značenje u strukturi i slici grada; Izvornost: oblik i dizajn, materijal i sadržaj, položaj i smještaj u prostoru; Cjelovitost: fizička cjelovitost, homogenost, zaokruženost (kompletnost). Shodno navedenom, Vila Solvay za Lukavac predstavlja jedan od najvažnijih simbola grada, te danas sasvim zasluženo ima status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Nadležne institucije i lokalna zajednica trebalo bi da što prije realizuju mjere zaštite, obnove i prezentacije ovog značajnog dobra kulturno-historijskog naslijeđa. Također, kako bi se sačuvala kultura sjećanja na lič- nosti zavičaja, uputno je afirmativno gledati na lik i djelo dr. Adolfa Hempta, prvog ljekara u Lukavcu, čovjeka koji je otvorio put razvoju javne zdravstvene službe na ovom prostoru, ali i nekom ko je odigrao ključnu ulogu u projektu izgradnje vile. Dakako, osim vile, potrebno je sva druga dobra kulturnog naslijeđa, posebno pomenuta iz Austrougarskog perioda, po kojima je Lukavac nadasve poznat, valorizovati, zaštititi i adekvatno koristiti.

O ovom nacionalnom spomeniku dr.sc. Adi Ćorović (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH) i mr. Semir Hadžimusić (Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK) su napisali stručno-naučni rad, koji je objavljen krajem 2017. godine. Isti je dostupan za čitanje i preuzimanje na: http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2017/12/Pages-from-gg44-web-5.pdf

Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pogledajte ovdje!