Adresa: ul. Mufitje ef. Kurta b.b. Prostorije OŠ Mejdan Tuzla, Tel/fax: +387 35 228 - 906, email: zavod.khpn@bih.net.ba; info@bastina.ba

Arhiva 01Nije rijetkost da iza prethodnih generacija ostanu različite starine: pisma, lični i porodični dokumenti, stare knjige i predmeti, sve ono što se desetljećima čuva negdje u mračnim podrumima i prašnjavim tavanima. Nažalost, to najčešće i nepovratno nestane: jednoga dana nasljednici ili novi vlasnici objekta odluče svo to staro "smeće" jednostavno baciti ili ga se na drugi način osloboditi, ne znajući i ne shvatajući njegovu vrijednost. Koliko je na taj način vrijedne građe propalo, teško je i pretpostaviti. No, sretna je okolnost da je jedna takva kolekcija, nedavno pronađena u Tuzli – ostala sačuvana.

Naime, na tavanu stare prizemnice u nekadašnjoj Bolničkoj ulici (Kojšino), na čijem će mjestu ubrzo biti izgrađena nova zgrada, prilikom rušenja krova uočeno je nekoliko drvenih sanduka i kutija prepunih starih knjiga, dokumenata, pisama, fotografija i druge građe. Vlasnik kuće, g. Mirza Nurkanović, odmah je procijenio da se radi o nečemu vrijednom i zanimljivom, te je pronađenu građu odlučio sačuvati, poklonivši je svom prijatelju Ismet ef. Odobašiću, imamu Gazijske džamije u Srebreniku (naselje Kiseljak), inače profesoru historije po zvanju.

Dokumenti po svom hronološkom rasponu datiraju od austrougarskog razdoblja pa sve do iza Drugog svjetskog rata, a na prvi pogled se moglo uočiti da se radi o ličnoj i porodičnoj arhivi Hilde Elbling Perović. O nekadašnjoj vlasnici i stvarateljici ove arhive do sada smo tek ponešto znali, uglavnom na osnovu onoga što je u memoarsko-autobiografskoj knjizi "Tuzla moje mladosti" napisala Beograđanka Vera Mujbegović. Hilda je bila Njemica po porijeklu, činovnica po zanimanju; bila je udata za profesora tuzlanske gimnazije Danila Tunguz-Perovića (inače sina Pere Tunguza – poznatog ustaničkog vođe iz 1875.-1878. i 1882.), od koga se razvela 1940. godine. Ostavila je traga u društvenom i kulturnom životu Tuzle; bila je poznata pijanistkinja, članica više tadašnjih kulturnih društava, a privatno je držala i časove klavira, te njemačkog jezika za djecu iz tuzlanskih građanskih porodica.

Uvidom u pronađenu građu može se konstatirati da je ista dosta bogata i da sadrži veliki broj arhivalija, kao i veću količinu starih knjiga, časopisa i druge periodike, među kojima su i neka rijetka i raritetna izdanja (na južnoslavenskim jezicima, te na njemačkom i francuskom) – stara i po 100-150 godina. Arhivalije obuhvataju različite dokumente (lične i privatne, ali i javne), kao i velik broj pisama, od kojih je dio na njemačkom jeziku. Posebno su zanimljiva pisma iz razdoblja Drugog svjetskog rata, kao vrijedan historijski izvor za prilike u kojima se odvijao svakodnevni život u tadašnjoj Tuzli i tuzlanskoj oblasti.

U cjelini gledano, građa posjeduje značajnu kulturno-historijsku vrijednost, prije svega za Tuzlu, kao mjesto nastanka, ali i šire. Zanimljiva je sa više aspekata, i kao kolekcija historijskih izvora, i kao pokretno kulturno-historijsko naslijeđe, a vrijedna je i sa osobnog aspekta primarne stvarateljice.

Sadašnji vlasnik ove građe, prof. Ismet ef. Odobašić, namjerava istu detaljno pregledati i proučiti, istražiti biografiju njene stvarateljice, te saznanja prezentirati u stručnoj periodici. Izrazio je spremnost da nakon toga građu eventualno ustupi Arhivu Tuzlanskog kantona, gdje bi se ista organizirala i čuvala kao privatna zbirka Hilde Elbling Perović.

  • Arhiva_01
  • Arhiva_02
  • Arhiva_03
  • Arhiva_04
  • Arhiva_05
  • Arhiva_06
  • Arhiva_07
  • Arhiva_08
  • Arhiva_09
  • Arhiva_10
  • Arhiva_11
  • Arhiva_12
  • Arhiva_14

(Edin Šaković, MA)